Vjerujem da se ovo pitanje postavlja mnogima i jednako tako bismo na njega odgovorili u mnogobrojnim varijantama. Rekla bih da sam i ja sama, u različitim trenutcima svog radnog staža, davala različite odgovore na ovo pitanje i to u lepezi od jedne krajnosti da poslodavac silno cijeni, poštuje i vrednuje lojalnog, dugogodišnjeg zaposlenika, pa sve do druge krajnosti da uopće ne poštuje dugogodišnjeg zaposlenika, njegov trud i radne rezultate.
Zvuči čudno, zar ne? U biti nije toliko čudno koliko je zbunjujuće!
Na koji način se zaposleniku manifestira da je njegov rad prepoznat i da se cijeni?
Je li doista normalno da ste prisiljeni otići u drugu tvrtku i potom se vratiti kod prethodnog poslodavca kako biste realizirali bolje radne uvjete i materijalne kompenzacije?
Kod jednog poslodavca sam radila punih 26 godina. Čini mi se da to sve više postaje stvar prošlosti i da česte promjene postaju uobičajene, možda i očekivane. Da li je to doista optimalno kako za poslodavce tako i za zaposlenike?
Dileme i nedoumice! Je li potrebno biti u kontinuiranoj potrazi za novim/boljim radnim mjestom ili se fokusirati na maksimalnu kvalitetu rada i doprinos postojećem poslodavcu?